Setnja
Najgore, sto ne volim raditi - setati. Od detinstva mrzila sam to, kad nemas ni celi, ni plana. Idi da prosetaj, pricali svi. Nikad nije bilo jasno, da li su zelili tebi zdravlja ili hteli da te bacati van kuci da ne smetas. Priroda, priroda. Sad mogu da objasnim. Usamljennost digne, kad sama setas; kad sa nekim, ne mozes pricati. Muscarci setaju brzo i imaju ogromni nogi, gde tu ja sa svojim brojem cipele. U kojem pravcu? Po ulicama da uhvatis vazduh? Djelovanje dece i penzionerov. Nisam ni to, ni to. I jos od siromasnosti, kad nemas na kafanu. Opet tuzno. Kako mozes da pricati, setajuci? Gde je to oci u oci? A i iskrenno reci, jedina cijl moze da bude, da sretnem tebe
© Copyright: Оля Федосеева, 2025
Свидетельство о публикации №225121701693
Свидетельство о публикации №225121701693
Рецензии